U potrazi za životom kakav je nekoć bio – Staze Mirila

Jednom ne tako davno, planina Velebit bila je napučeno mjesto. Planina ne samo da je ljudima pružala zaklon, već im je omogućavala i preživljavanje. Na sreću, ostali su nam mnogi kulturni spomenici koji nam pripovijedaju njihovu priču – samo ih moramo potražiti.
Mirila su se prvi put pojavila u 17. stoljeću, u doba kada svako selo nije imalo vlastitu crkvu i groblje, te je najbliže groblje bilo udaljeno kilometrima pješice.
Stoga bi se ljudi okupili kako bi prenijeli svoje pokojnike do groblja, te je povorci bilo dozvoljeno zaustaviti se samo jedanput tijekom tog putovanja, kako bi se nosači odmorili od teškog tereta i zahtjevnog terena. Položili bi tijelo mrtvaca na zemlju, te su vjerovali da je baš u tom trenutku duša napuštala tijelo pokojnika. Stoga su im Mirila bila od veće važnosti nego sami grobovi, budući da su grobovi bila samo mjesta u koja se polagalo tijelo, dok je duša napustila tijelo već ranije – na mjestu Mirila.
To mjesto bi isprva označili s dva kamena, jednim položenim pokraj stopala a drugim pokraj glave.
Još jedna staza Mirila, ona koja počinje u Starigradu, priča drugačiju priču . Ona slijedi stazu pastira, istu stazu koja je nekoć bila staza kojom je prolazila pogrebna povorka, te se narod Starigrada još koristi njome kako bi izveli svoju stoku na ispašu. Staza je dosta zahtjevna, no ne i predugačka, te je zasigurno vrijedna truda samo zbog lokaliteta Mirila, koji će Vas ispuniti svojim duhovnim ozračjem.