Via Dinarica HR-G-04 Od Kamačnika do Kleka

 U području južno od Kamačnika pruža se golemo nenaseljeno gorsko područje koje se nastavlja na Klek iznad Ogulina. Na sjevernim pristrancima šumovita masiva Velike Kapele, orijentiran prema sjeveru, usjekao se kanjon rječice Jedan od najviših vrhova u tom masivu je Bijela kosa. Najprivlačnija planinarska točka svakako je kanjon Kamačnika, čija voda izvire u tamnozelenom jezercu, okruženom strmim padinama.

Planinarske markacije za obilazak Kamačnika i put prema Kleku počinju u središtu Vrbovskog i spuštaju se najprije kratko na željezničku stanicu Vrbovsko. Put prelazi željezničku prugu (nepregledno!) i ubrzo stiže do ribičke kuće (zapravo restorana) na ušću Kamačnika u Dobru (10 minuta od željezničke stanice). Tu počinje turistički put kroz kanjon Kamačnika koji vodi čas rubom stijene, čas drvenim galerijama, a čas mostićima s jedne na drugu stranu. Na najužem dijelu kanjon je nadsvođen s dva mosta autoceste Zagreb – Rijeka. Nedugo nakon toga kanjon se širi u dolinu, a put račva; l. uzbrdo odlazi markacija prema Kleku (6 h), a desno se preko drvenog mosta prelazi na l. obalu Kamačnika i njome za još 15 minuta stiže do izvora.

Od spomenutog križanja (prije drvenog mosta u Kamačniku) markacija prema Kleku uspinje se najprije do šumskog objekta, do kojeg je provedena i šumska cesta. Njome se hoda nekoliko minuta, a onda uspon treba nastaviti šumskim putovima i vlakama koje presijecaju još četiri šumske ceste. Na toj je cesti raskrižje s putokazima s kojeg se ravno nastavlja put Kleka, a desno uspon na vrh Bijele kose. Put prema Kleku dugo vodi šumom, a zbog brojnih križanja šumskih cesta i putova u tom prostranom šumovitom području svakako treba koristiti dobar zemljovid. Put od Vrbovskog do planinarskog doma na Kleku uređen je kao etapa Goranskog planinarskog puta (GPP), a za obilazak je potrebno oko 7 sati.